Category Archives: Writing corner

Tiha je noć, budni su samo ljudi koji bitke sa svojim demonima biju. Ostatak svijeta sigurno spava mirno. Svaki novi korak do ove lude ideje budi po jednu uspomenu.Dan ima hiljadu lica. Noć samo jedno – ranjivo.Mjesec se igra žmurke sa oblacima, taj saborac u demonskim ratovima. Koliko sam mu samo puta otkrila svoje željeContinue reading “Mjesečeve tajne”

Pretočiću jednom u slova tvoje korake po prvom snijegu.Naslikaću jednom na nekom platnu jutro u bijegu.Opisaću muzikom nemir i razdraganost očiju tvojih, a tišinom kad usne od baklave mojima pripojiš.Koliko samo divnosti u jedno jutro može da stane.Znaš, dan je najljepši kad tek svane. 28. jul 2019.

Jedino kada zažmurim sve jasno vidim. I gubim pojam za vrijeme, jer ono kao da nije teklo od posljednjeg našeg susreta. Uplovim u novu dimenziju koja vrijeme računa brojem koraka pređenih zajedno i otkucajima srca dok sam u tvom zagrljaju. I onda se brišu granice. Svega zabranjenog, ovog prostora i vremena kakvo znamo i svegaContinue reading “Mjesečeva sonata”

Vjetar nosi sve pred sobom. Mrsi mi kosu, mrsi mi misli. Diriguje zeleni valcer koji je trava besprekorno odigrala. Miriše na kišu. Sprema se pljusak. Ljetni pljusak. Onakav kako sam uvijek voljela, koji budi sjećanja i čini me spokojnom. Žurim, a potajno se nadam da će me kiša uhvatiti. Želim da odložim ostajanje sa sobom.Continue reading “Zeleni valcer”

Tektonski si pomjerio svaku ćeliju moga bića tako da opišu kružnicu do svog pravog mjesta. I baš onda kada sam mislila da me više niko uzdrmati neće, uputio si taj značajan pogled. I prvi tektonski pomjeraj bijaše u naručje tvoje, intenziteta razdragano malo dijete na skali života. Epicentar u srcu. Mislila sam da će miContinue reading “Tektonski pomjeraji”

I valjda se opet zaljubljujem u ideju, a ne u čovjeka, rekoh drugarici sa zamišljenim pogledom u daljinu i prošlost. Kad bi samo postojala personifikacija ideje. Ne znajući mnogo o tebi, gradim te lagano od djelića svoje želje, onog što jesi, onog što nijesi, a mogao bi biti. Stvaram sliku onoga što jesi u momContinue reading “Ti”

Danas sam odlučila da oprostim svima, a naročito onima koji se plaše da vole. Danas volim sve ljude onakve kakvi jesu. Danas sam odlučila da oprostim sebi. Danas sam odlučila da iznova zavolim one koje već volim. Danas sam odlučila da iznova zavolim odraz sebe u tvojim nemirnim očima. Danas sam prigrlila snagu tvog zagrljaja,Continue reading “Danas”

  Neminovno je da čovjek uvijek bježi tamo đe je bio srećan. Bilo to grad, osoba, imaginarni svijet, misao, muzika, prošlost, budućnost. Haos nastaje onda kada su taj grad, osoba, misli, muzika, svoj svijet, prošlost i budućnost isto. Nekada su to jedne oči, jedan pogled pitomog vuka u mirisnoj polutami daleko od svih. Dobrodošli uContinue reading “Abyssus abyssum invocat”

Ima tih noći koje mirišu na ljubav. Ima tih svitanja koja mirišu na patnju. I urežu se u dušu. Ima i tih zamrznutih riječi, neotpjevanih pjesama, neotplesanih koraka. Ima tih želja sputanih strahom, neuspjelog bijega od sebe sama, tornada osjećanja koji glavu odnese neđe daleko. Ima da tebe nema. A tu si. U svakoj misli,Continue reading “Imati”

Prijatno ljetnje veče, vedro nebo i ples svjetlosti. Krećem na put. Ništa sa sobom ne nosim, ili što bi jedan pametan Grk, Bajas, rekao: Sve svoje sa sobom nosim. Biciklo je spremno i krećem. Sasvim mirno i, naizgled, obično veče. Pruža se veličanstven pogled na Boku, koja je sama po sebi čudo. Legende i daljeContinue reading “Leteće biciklo”