Nije kao da sam se prvi put zatekla na mjestu odakle pogled pršti na sve ono pod, ispred, ili iza mene. Ali svakog puta dah zastane prije nego se otpusti nježno kao proljećni povjetarac i vine se u nebeske visine. Nije taj pogled nikad isti, iako je tako dobro poznat, a mnogo voljen. Poljuljaju meContinue reading “Na vrh brda…”
Author Archives: angeliques23
Rat i Mir
Odlomci L.N. tolstoj Kada bi svi ratovali samo po svom uverenju, onda ne bi bilo rata. (Knez Andreja) On je govorio da ljudski poroci imaju samo dva izvora: besposličenje i praznovericu, a da postoje samo dve vrline: radljivost i pamet. Uvek izgleda da je dobro ono što je pre bilo – reče on… Ljude kojiContinue reading “Rat i Mir”
Od Pariza samo beret
Prije upotrebe teksta pročitati uput o tekstu. Za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i neželjenim dejstvima na tekst posavjetujte se sa sopstvenom dušom ili psihoterapeutom. Muzička preporuka prikladna za početak… Odakle početi da prepričavam putovanje koje i dalje iziskuje neke korake i akciju, iako je završeno prije koji dan? Od početka, što se ono veli.Sad kad razmislim, ono jeContinue reading “Od Pariza samo beret”
Zona komfora
Malo mi se bljucka na ovaj naslov, moram priznati. Isto kao što mi se bljucka(lo) često na sve ono što ona predstavlja. Čitavog svog života sanjala sam o svom domu. Maštala sam kako će izgledati, na kakvom će se imanju nalaziti, koje su boje zidovi, kakvog su rasporeda prostorije u njemu i na koju ćeContinue reading “Zona komfora”
Dok planinu guta tama
Dok planinu guta tama zaranjam u sebe, tamo đe moji demoni kolo igraju. Jedva me opaziše, zaneseni pjesmom i sopstvenim trijumfom. Rugaju mi se. Likuju. Plačem. Moju je planinu progutala tama. Ostao je samo trag vatre, obris onog što je ona bila. Dok u meni samo tinja žar. Izgubila sam bitku. Opet gazim po ognjištuContinue reading “Dok planinu guta tama”
Ljubičasto nebo na 107MHz
Nekakvo se ljubičasto nebo nadvilo nad tlom kojim moja duša hoda. Miješam se sa svijetom kao ulje i voda što se miješaju, bezuspješno, ali nikad ta voda više nije ista, niti ulje. Sadržimo tragove jedno drugog. Nekakav se mraz u kosti uvukao, pa pretrne tijelo i ne mrda. Čeka neke bolje dane i neki srećnijiContinue reading “Ljubičasto nebo na 107MHz”
Podstanar sopstvene duše
Mogu samo zamisliti koliko je teško biti podstanar sopstvene duše i plaćati rentu nekom drugom ko je posjeduje.A ne žive li mnogi tako?Zamislim samo jednu dušu u tako skučenoj garsonjeri svijesti čiji su vlasnici kapitalizam i/ili društvo. I svakodnevno te ubjeđuju da je ta garsonjera i njen raspored baš takav kako su oni zamislili daContinue reading “Podstanar sopstvene duše”
Zrnce mudrosti onog koji vjeruje u slamnati šešir i majicu na špaline
Mnogo sam voljela čitati Blaža Davidovića. U danima kao ovaj što je često ga se sjetim, a taj dan često bude petak. I ovo nije posljednji put da ću se prisjetiti njegovog rada ovako javno. Njegove radove, pa i ovaj koji slijedi, nalazim na ovom blogu. 🔖 “A sve što imam je energija i kakoContinue reading “Zrnce mudrosti onog koji vjeruje u slamnati šešir i majicu na špaline”
Vilijam Blejk, Nekonvencionalni genij
Ovaj naslov pomalo zvuči kao pleonazam, ali prosto ne mogu da odolim želji da to na taj način uobličim. Moram priznati da je moje prvo susrijetanje sa ovim genijem bilo (ipak) u sedmoj umjetnosti. Zanosna Lara Kroft pročitala je čuvene stihove koji su ostavili snažni utisak na mene. Kao što je Miljković pjesnik vatre, zaContinue reading “Vilijam Blejk, Nekonvencionalni genij”
Miris kaćuna
Okrenem se katkad očekujući da vidim tvoje lice, a ono me Mjesec zapravo poljubio u rame. Gledam tvoju sjenku kako gmiže među kaćunima poput zmije iz vrta Edenskog. Zbog tebe čovječanstvo neće pasti, samo jedan svijet iluzija. Rekoše mi jednom da u iluziju vjeruju samo umorni i stari, a iluzorni Bog i Đavo umorni suContinue reading “Miris kaćuna”
From the Other side of eternity 